Home •  Dobrodošlica •  Mapa weba • Kontakt •  Impressum 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ovdje ste:


KULTURNO- POVIJESNE ZNAMENITOSTI U GRADU OMIŠU

 

Tvrđava Fortica Starigrad

Cijelu bogatu i iscrpnu povijest gusarstva zorno predočuje tvrđava FORTICA, zajedno s tvrđavom Mirabela ili Peovica. Tvrđava Fortica nalazi se na samom vrhu omiške Dinare. Za gusarenje to je bilo jako važno, jer se se s jednog mjesta moglo nadzirati veliko područje i na kopnu i na moru. Naime s kule Fortice pruža se pogled na cijeli grad, kanjon rijeke Cetine na otoke Brač, Hvar i Šoltu, zatim srednja Poljica.

Sama svrha tvrđave bila je obrana od neprijatelja. Fortica je prvenstveno služila za sklonište i u slučaju da je Omiš bio opkoljen s tvrđave bi se bacile velike gromade kamenja koje bi porušile cijeli grad, a samim time bi se uništio i  neprijatelj. Danas možemo biti ponosni što do toga nije došlo i što možemo uživati u čarima ovog predivnog dalmatinskog gradića.

Iz samog centra grada možete doći do tvrđave dobro uređenom stazom s putokazima, tako da nema bojazni da ćete se izgubiti. Do tvrđave možete stići pješice iz grada, preko naselja Baučići i popeti se na tvrđavu za 20- tak minuta i uživati u prekrasnom pogledu.    

 

Tvrđava Mirabela Peovica

Zaštičeno područje nalazi se unutar granica: od kapelice Sv.Nikole uz rijeku Cetinu, rijekom do novog mosta, ulucom Fošal obalom do gradskog pristaništa, do bedema Trijun u8ključujući gradsko groblje i bedem, hrbatom brda Peove, sjevernom stranom tvrđave Peovica do kapelice Sv. Nikole na rijeci Cetini. Ovako ograđeni dio Omiša predstavlja srednjovjekovni dio grada koji je bio okružen gradskim zidinama s utvrdama od kojih tvrđava Peovica predstavlja najviši završni dio, a potječe iz 13. stoljeća. Građevine ovog dijela Omiša podignute su od 16. do 19. st. I obuhvaćaju stilove renesanse do pučke arhitekture 19. stoljeća.
Sama uloga tvrđave Peovica ili Mirabela je bila izvidnica od neprijatelja. S tvrđave Mirabele pruža se pogled na cijeli dio starog grada, Punte, Prika i Duća, ali i na cijeli brački kanal. To je tadašnjem mjesnom stanovništvu pružalo iznimnu zaštitu od neprijatelja, a svi znamo kako su bili jaki omiški gusari. Sama okolina tvrđave omogućuje izvidnicu na cijeli grad i prostor je lijepo uređen. Sama tvrđava sastoji se od četiri kata i izlaz na vrh s kojeg se pruža predivan pogled. Neka Vam ove fotografije pomognu dočarati tvrđavu «MIRABELA» ili «PEOVICA»  

 

 

Župna Crkva sv. Mihovila

Sv.Mihovil

Župna je crkva u Omišu posvećena sv. Mihovilu. Sagrađena je početkom XVII. Stoljeća, o čemu svjedoči natpis na latinskom na pobočnim vratima. Zvonik crkve dovršen je u XVIII. Stoljeću. Crkvu su sagradili mjesni graditelji, a objedinjuje značajke gotike, renesanse i ranog baroka. U niši iznad raskošnog kamenog ulaza nalazi se kip sv. Mihovila i prozorska ruža. Na crkvenim zidovima nalaze se grbovi mletačkih plemića i grb grada Omiša. Kameni se grbovi mogu vidjeti i na kućama bogatijih obitelji, a portreti uglednijih plemića na oltarnim slikama u crkvi.

 

 

Crkva svetog Duha

Crkva svetog Roka

Duh

Crkva sv. Duha podignuta je na mjestu starije gotičke crkve iz 1585. zaslugom Marka Dreškovića, pročelnika istoimene baštine. Kasnorenesansna građevina bila je smještena u upravnom središtu komune, uz gradsku ložu i toranj gradskog sata. U njoj su se održavale skupštine pučana. Crkva je prostrana jednobrodna građevina s visoko izdignutim četvrtastim svetištem i presvođena prelomljenim svodom. Unutrašnjost građevine je ožbukana, a u podanku svoda teče profilirani kameni vijenac. Glavno pročelje građeno je finim klesancima, a na vrhu je zvonik na preslicu s tri otvora za zvono. Glavni portal ima bogati kasnorenesansni višestruko profilirani okvir s natpisom o gradnji na atici. U apsidi je drveni pozlaćeni oltar na kojem je ranije bila slika «Silazak Duha Svetoga» rad slikara Palme Mlađeg.

 

Staro omiško groblje

Crkva sv. Luke

Crkva sv. Marije

Sv.LukaStaro omiško groblje nalazi se istočno od centra grada u smjeru istočnih gradskih vrata, oko crkve Gospe Snježne. Crkva je proširena 1623. dok je njeno današnje pročelje s portalom, rozetom i zvonikom na preslicu iz 1749. njena je lađa sa slomljenim svodom dograđena polukružnoj apsidi koja je iste širine pa se pretpostavlja da je apsida dio starije crkve koja je bila usmjerena istok-zapad. U sjeverozapadnom dijelu groblja je Crkva sv. Luke sagrađena 1618. ona je jednobrodna, presvođena slomljenim svodom i bez apside, usmjerena sjever- jug.

Grobnice se nižu zgusnuto oko Gospine Crkve, većinom usmjerene istok- zapad. Dio njih ima natpise s naznakom vlasnika i godine gradnje, a ponekad i grb obitelji. Starije grobnice bliže su crkvi, a najstarija datira iz 1515.g.

Osim spomenutih grobnica postoje šest sarkofaga iz rimskog vremena od kojih dva imaju poklopac s kosim stranama, dva poluobla i dva ravan.

Sv.MarijaNa jednom od njih je uz izlizani natpis uklesana 1511. g, a drugi ima grb obitelji Dešković s natpisom. Sarkofazi imaju izvornih natpisa i oznaka. Omiško groblje prestavlja jedinstveni primjer u Dalmaciji obzirom na tip grobnica s uklesanim natpisima, a nalaze se na otvorenom. Na njima su imena omiških obitelji koja se neposredno povezuju s poviješću grada. Na ovom se mjestu mogu očekivati arheološki nalazi s obzirom na postojanje jedne veće crkve od današnje.

 

 

Crkva sv. Petra

Sv.PetarCrkva sv. Petra na Priku nalazi se na desnoj obali rijeke Cetine, u ispravama se prvi put spominje 1074. godine, za vladavine kralja Slavca. U crkvu su ugrađeni ranokršćanski kameni dijelovi (kapiteli, nadvratnik, kamene rešetke na prozorima). Kraj crkve nalazio se je i benediktinski samostan, a potom i franjevački samostan. Splitski nadbiskup Pacific Bizza (1696.-1756.) osnovao je 1750. godine glagoljaško sjemenište, koje je ukinuto 1879. godine.

 

Franjevački samostan s crkvom Gospe od Karmela s muzejom 

Gospa od KarmelaO franjevačkom samostanu iscrpne je podatke ostavio fra Stjepan Vrljić, graditelj i prvi gvardijan samostana. Ljetopis, napisan na Bosančici govori o tome kako su franjevci, pritisnuti stalnim turskim napadima, 1715. godine pobjegli u primorje, koje je tada bilo pod mletačkom vlašću. Najprije dolaze u Rogoznicu, da bi 1716. godine bili pozvani u Omiš, gdje su od omiških građana dobili na dar zemljište i staru crkvicu Gospe od Karmela na Skalicama. Tu su sagradili samostan, gdje su se nastanili na jesen 1718. godine. Današnja crkva, u sklopu samostana, sagrađena je 1714. godine, jer su zidovi stare crkve bili trošni i raspuknuti, a i crkva je postala premalena.

 

Ilirsko sjemenište

Jednokatna zgrada, ranije ilirsko sjemenište utemeljeno od splitskog nadbiskupa Pacifika Bizze 1750. god. Za odgoj klera u liturgiji na staroslavenskom jeziku. Nad ulazom na istočnom pročelju je ploča s natpisom koji spominje utemeljenje i konačno uređenje 1761. Zgrada je proširena u 19. st. Bila je sjedište poljičke općine. 2001. godine zgrada je dana na upravljanje Centra za kulturu Omiš, koji je u prizemlju Sjemeništa utemeljio Gradski komorni teatar. U Ilirskom sjemeništu održavaju se koncerti "Omiškog ljeta".

 

Crkva Sv. Jure

Crkva Sv. Jure podignuta je na prapovijesnoj gradini iznad ušća rijeke Cetine. Jednobrodna barokna Crkva s polukružnom apsidom pokrivena je dvostrešnim kamenim krovom. Pred ulazom je natkriveni trijem što je tradicija poljičkih sakralnih građevina. Crkva je važno mjesto okupljanja vjernika za Sv. Juru, zaštitnika Poljica, te za biranje poljičkog kneza.

 

 



↑ Vrh stranice ↑

Copyright©Grad Omiš 2005.